Dišeča jutra
Živahno, mirisno pismo Svetom Đurđu i Dravi: živi portreti sela, ritmovi rada i igre, zimske studeni i ljetne plohe — ispričano u muzici kajkavskog govora i posuto domaćim poslovicama, mirisima zafrigane juhe i dima iz slamnatih hiža.
O knjizi
U “Dišečim jutrima” Stjepan Belović crta topao, duhovit, nimalo sladunjav pano seoskoga života sredinom 20. stoljeća oko Sv. Đurđa. Vinjete spajaju sjećanja na djetinjstvo, male radosti i teške poslove: od hiže bez rolja (slamnatog krova i dimljenja mesa na tavanu) do jutarnjeg mirisa zafrigane juhe, od zimskih čarolija i zornica do berbe grožđa i ljetnih pljuskova. Gotovo svaka pjesma nosi i mali rječnik kajkavskih riječi, pa se čita i kao etnografska čitanka.
Kako je organizirana
- 26 kratkih seoskih vinjeta u stihu (od “Hiže bez rolja” do “Lovnoga trajbara”) s autorovim bilješkama i rječnicima.
- Jedan mali “ep” u pet slika — Sveča doga kak šeperni prot — prvo dječakovo putovanje po drva: polazak prije zore, šuma na poslu, teški povratak uz molitvu i obećanje sajamske časti u Ludbregu.
- Završna napomena o ljepozvučju kajkavštine i sadržaj s popisom svih vinjeta.
Što ćete vidjeti (i namirisati)
- Slamnate hiže bez dimnjaka i trom – greda koja skriva kruh i ljulja prve dječje korake; crtež hiže na str. 5.
- Pralje na vodi i ledene prste Petvice (fotografija na str. 13).
- Dravske meline i trajbare: unutarnji kotači, grotlo i brašno što “cori” u fršljok (skice na str. 28).
- Romska karika seoske svakodnevice u vinjeti “Cigojnska” (crtež na str. 36–37), prikazana iz perspektive starog sela.
- Pastire, mlinare, “zlatare” što prebiru Dravin pijesak, lovne pogoniče, te vinograd kroz godišnji krug – od rezidbe do Martinja.
Upoznat ćete…
- Ljude koji govore “po domaće” i žive “po redu godine”: žetva, klanje, berba, sajmovi, zornice.
- Djecu koja od vrbove kore, konca i rime prave svjetove; starce što “cijepaju vehje” i dremuckaju na drvocepu.
- Dravu kao hraniteljicu: pašnjake u meki, melinska kola i splavare, ali i nestanak starih zanata.
Savršeno za
Čitatelje memoara i mikro-povijesti, jezične zaljubljenike i nastavnike koji žele živu građu za kajkavsko narječje — ili za svakoga tko želi osjetiti kako su mirisi krušne peći, klopoc i zimske žerjofke oblikovali život Podravine.